Duboko u prašumi Ituri, na severoistoku Demokratske Republike Kongo, živi narod Mbuti, poznat i kao Bambuti. Ova domorodačka zajednica vekovima je povezana sa šumom, od koje tradicionalno zavisi njihova ishrana, sklonište i lekovite biljke, ali je njihov način života danas suočen sa brojnim izazovima.
Procenjuje se da Mbuti broje između 30.000 i 40.000 ljudi, a antropolozi ih svrstavaju među najstarije narode centralne Afrike. Iako su izložene pritiscima savremenog društva, pojedine zajednice i dalje čuvaju tradicionalni način života lovaca i sakupljača.
Kako žive Mbuti u prašumi Ituri?
Mbuti tradicionalno žive u manjim grupama i podižu privremena naselja od granja, lišća i drugih materijala dostupnih u šumi. Kada se promene uslovi i dostupnost hrane, pojedine zajednice menjaju mesto boravka i sele se u potrazi za novim izvorima hrane.
Njihova tradicionalna ishrana obuhvata ono što mogu da pronađu u šumi i okolnim vodama. Bave se lovom, ribolovom i sakupljanjem šumskih plodova, korenja, pečuraka, meda i jestivih biljaka.
Šuma je za Mbutije mnogo više od prostora u kojem žive – ona je osnova njihovog tradicionalnog načina života. Zbog te neraskidive povezanosti sa prirodom često se opisuju kao „deca šume“.
Mbuti i život u zajednici: humor, pesma i zajedništvo
Antropološki zapisi o Mbutijima posebnu pažnju posvećuju značaju zajedništva, pesme i humora. Nesuglasice se, prema tim opisima, mogu ublažavati šalama, smehom i zajedničkim obredima, dok se odnosi unutar grupe održavaju bez stroge hijerarhije karakteristične za neka druga društva.
Takva slika, međutim, ne znači da je njihov život bez teškoća. Mbuti se suočavaju sa diskriminacijom, nasiljem i gubitkom teritorija od kojih neposredno zavise.
Koju ulogu žene imaju u životu Mbutija?
U zajednicama koje love pomoću velikih mreža, u lovu učestvuju muškarci, žene i deca. Dok jedni postavljaju i pridržavaju mreže, drugi usmeravaju životinje prema zamkama. Nakon lova, plen se donosi u naselje i deli među članovima zajednice.
Žene imaju važnu ulogu i u sakupljanju biljaka, plodova i pečuraka, kao i u pripremi hrane, donošenju vode, održavanju nastambi i brizi o deci. Ipak, običaji nisu isti u svim zajednicama Mbutija.
Pojedine grupe, poput Efea, češće koriste luk i strelu tokom lova, pa žene u takvom načinu lova uglavnom ne učestvuju.
Zašto je opstanak Mbutija ugrožen?
Tradicionalni način života Mbutija sve je teže održati zbog promena koje zahvataju područja na kojima žive. Krčenje šuma, rudarenje, oružani sukobi i proterivanje sa tradicionalnih teritorija ugrožavaju njihove izvore hrane i pristup prostoru od kojeg zavise.
Gubitak šume za Mbutije istovremeno znači i gubitak dela njihovog tradicionalnog načina života. Prava na zemlju dugo nisu bila dovoljno zaštićena, što dodatno otežava očuvanje zajednice i kulturnog nasleđa.
Mbuti pokušavaju da sačuvaju tradiciju i šumu
Dok se svet oko njih menja, zajednice Mbutija nastoje da očuvaju svoje običaje, znanje i vezu sa šumom. Njihova priča pokazuje koliko su kultura, priroda i način života pojedinih domorodačkih zajednica međusobno povezani.
Opstanak Mbutija nije samo pitanje očuvanja jedne kulture, već i pitanje zaštite prostora u kojem je ta kultura nastala i razvijala se generacijama.
