Pojedini ljudi nakon teške povrede mozga počinju da pokazuju izuzetne sposobnosti za matematiku, muziku ili umetnost, iako ranije nisu imali posebno interesovanje za te oblasti. Ovaj izuzetno redak fenomen poznat je kao stečeni savant sindrom, a slučajevi poput onog Amerikanca Džejsona Pedžeta i dalje privlače pažnju naučnika koji pokušavaju da razumeju kako povreda može da promeni način na koji mozak obrađuje informacije.
Ipak, neobične sposobnosti ne znače da je povreda donela samo pozitivne promene. Kod pojedinih osoba javljaju se i ozbiljne psihološke, kognitivne i druge zdravstvene poteškoće, zbog čega stručnjaci upozoravaju da povrede mozga nikada ne treba posmatrati kao put do razvoja talenata.
Stečeni savant sindrom: Šta se dogodilo Džejsonu Pedžetu?
Jedan od najpoznatijih primera je Amerikanac Džejson Pedžet, koji je 2002. godine zadobio povredu glave tokom napada ispred jednog lokala. Pre tog događaja nije pokazivao naročito interesovanje za matematiku, ali je nakon povrede počeo da primećuje složene geometrijske obrasce u svakodnevnim prizorima.
Kapljice vode, svetlost i kretanje predmeta počeo je da doživljava kroz geometrijske oblike i ponavljajuće strukture. Vremenom je počeo da crta složene figure, poznate kao fraktali, i da proučava matematiku kako bi bolje razumeo ono što opaža.
Međutim, promena nije bila bez posledica. Pedžet je nakon napada imao psihološke poteškoće, uključujući anksioznost, opsesivno-kompulzivne simptome i druge probleme koji su uticali na njegov svakodnevni život.
Kako povreda mozga može da dovede do neobičnih sposobnosti?
Ljudski mozak funkcioniše kao složena mreža povezanih oblasti koje međusobno razmenjuju informacije. Kada dođe do povrede, mogu se promeniti način rada pojedinih regija i veze između njih. Istraživači razmatraju mogućnost da takve promene kod veoma malog broja ljudi dovedu do pojave neuobičajenih sposobnosti.
Jedan od pojmova važnih za razumevanje ovih procesa jeste neuroplastičnost – sposobnost mozga da menja i reorganizuje svoje veze tokom učenja, iskustva ili oporavka nakon oštećenja.
U naučnim objašnjenjima pominje se i mogućnost da oštećenje određenih moždanih mreža promeni način na koji druge oblasti obrađuju informacije. Ipak, još nije utvrđen jedinstven mehanizam koji objašnjava nastanak stečenog savant sindroma, a dostupni podaci uglavnom potiču iz pojedinačnih slučajeva i ograničenih istraživanja.
Da li povreda glave može da probudi skriveni talenat?
Ovakve priče često se povezuju sa popularnim mitom da čovek koristi samo deset odsto mozga. Međutim, nauka je odavno odbacila tu tvrdnju. Različite moždane oblasti učestvuju u brojnim aktivnostima, uključujući razmišljanje, pamćenje, kretanje i odmor.
Ne postoji dokaz da povreda jednostavno aktivira neki neiskorišćeni deo mozga i pretvara čoveka u genija. Takođe, izuzetna sposobnost u jednoj oblasti ne znači da osoba ima veću opštu inteligenciju. Moguće je da istovremeno ima teškoće sa koncentracijom, pamćenjem ili svakodnevnim funkcionisanjem.
Zašto su povrede mozga i dalje veliki izazov za nauku?
Istraživanja nastavljaju da ispituju kako povrede utiču na kreativnost, opažanje i kognitivne sposobnosti. Jedan rad objavljen 2026. godine u časopisu „Brain and Cognition“ razmatra moguću povezanost povreda mozga i promena u umetničkim sposobnostima, uključujući promene u povezanosti moždanih mreža.
Ovakvi nalazi mogu doprineti boljem razumevanju neuroplastičnosti i oporavka, ali ne znače da su mehanizmi stečenog savant sindroma konačno objašnjeni. U ogromnoj većini slučajeva povrede mozga mogu da izazovu ozbiljne zdravstvene posledice, od problema sa pamćenjem i govorom do dugotrajnih neuroloških oštećenja.
Stečeni savant sindrom zato ostaje redak i nedovoljno istražen fenomen. Njegovo proučavanje naučnicima pruža uvid u složenost ljudskog mozga, ali ne menja činjenicu da povrede glave zahtevaju ozbiljnu medicinsku pažnju i odgovarajuće lečenje.
Više o teškoćama sa koncentracijom i pamćenjem pročitajte u tekstu Moždana magla: 4 saveta psihijatra za bolju koncentraciju.